Palačinke kakve mi znamo danas su stvorene u
srednjovekovnoj Evropi. Kroz istoriju, sastojci za
palačinke, pribor kao i "finalni proizvod" (tanke ili debele, slane ili slatke, prelivene puterom i sirupom ili nežno urolovane i posute voćem) su se prilagođavali raznim nacionalnim kuhinjama i
lokalnim običajima. U zavisnosti od mešavine
sastojaka i načina pripreme, završni proizvod je
izgledao kao nešto između palačinki, omleta i
pogačica. Palačinkarnica je objekat u kojem se
spremaju i jedu palačinke. Palačinka, osvajač
sveta. Ima lance restorana, ima svoje dane
praznika, kao i takmičenja. Ima bezgranično mnogo
načina da se spremi. Jeftina je, u sastavu testa su
mleko, brašno, jaja. Sve drugo podleže
promenama. Može biti da je među najstarijim
slatkišima na svetu, jer je grčki pesnici Kratinus i
Magnes pominju još u petom veku pre nove ere.
Sva je prilika da je palačinka bila zamišljena kao
omot, fišek u koji se umeće sladak sadržaj, a
pojede se i krema i fišek. Palačinke su saten u
ustima, koji zube zapošljava tek ovlaš. Što su tanje,
to su nežnije, mekše, milije ustima. Zlatasta boja je
pečat kvaliteta. U savremenom svetu, kakav je
danas, možete naći recepte kakve niko nije mogao
ni da sanja da će se primenjivati u pravljenu
palačinki. Slane, slatke, sa voćem, rolovane,
pohovane... Šta god da im dodate kao dodatak
omiljena su poslastica, a sad već i obrok, svakog
mališana.